Zaboravite sve dijagnoze i zabrane – Pravi uzrok bolova u leđima nije fizički, već emotivni!

Dr. John E. Sarno je američki profesor rehabilitacijske medicine i autor brojnih znanstvenih radova uključujući cijenjenu knjigu Kako iscijeliti bolove u leđima. Još prije tridesetak godina otkrio je pravi uzrok bolova u leđima, ramenima i vratu. Tisuće i tisuće ljudi su izliječeni ovim pristupom – trajno. Um (mozak) “stvara” fizičku bol kako bi preusmjerio našu pažnju s emocija i psihe na tijelo i bolove, odnosno kako bi osoba izbjegla suočavanje s potisnutim emocijama, odnosno njihov prelazak iz nesvjesnog u svjesni um.

 

 

Većina ljudi misli da njihove bolove u leđima, vratu i ramenima uzrokuju nepravilne fizičke aktivnosti i fiziološka stanja poput “dijagnosticirane” hernija diska, uklještenja živca ili skolioze, bursitisa, tendonitisa, degenerativnih promjena, no zapravo boluju od sindroma tenzijskog miozitisa (TMS), psihosomatskog stanja, pri kojem mozak zbog emotivnih stanja, preko živaca šalje manjak kisika određenim dijelovima tijela i tako stvara bol.

 

 

Riječ je dakle o bolnom stanju mišića, živaca, tetiva ili ligamenata koje je izazvano napetošću, odnosno potisnutim emocijama, posebno ljutnje i straha.

Kako prepoznati tenzijski miozitis ili TMS

U dobi ste između 30 i 60 godina? Često osjećate bolove u mišićima vrata, ramena, leđa ili stražnjice, a istovremeno proživljavate životne izazove?

Ako ste se u tome prepoznali, mogli biste imati – tenzijski miozitis.

Budući da su spomenute godine zapravo godine povećane odgovornosti i stresa, uzroci većine bolova TMS-a su napetost i potisnute emocije.

No, dr. Sarno ističe kako je, unatoč tomu što ga uzrokuju emocije, tenzijski miozitis ipak fizički, odnosno fiziološki poremećaj.

Tenzijski miozitis zahvaća tzv. posturalne mišiće – mišiće stražnje strane vrata, mišiće i živce duž cijelih leđa i stražnjice te ligamente i tetive u rukama i nogama.

No najučestalije se javlja u mišićima donjeg dijela leđa, bočnim stranama stražnjice, vratu i vrhu ramena.

Osoba koja ima TMS može osjećati oštre, trajne, goruće bolove ili pritisak, kao i trnce i slabost.

Što je zajedničko oboljelima od TMS-a

Osobama s TMS-om zajedničko je to što se početak njihovih bolova veže uz određene životne traume ili promjene.

To mogu biti bolest u obitelji, novi posao, ulazak u brak, financijske krize, perfekcionizam, ljutnja, strahovi, stres i sl.

Te su osobe često perfekcionisti, koji su presavjesni u poslu i imaju snažan osjećaj obiteljske odgovornosti.

Osobe koje imaju tenzijski miozitis usto su vrlo samokritične te imaju jaku želju da uspiju u životu kako bi narasle u očima drugih ljudi.

No u pozadini ovoga stanja krije se osjećaj inferiornosti i slabog samopoštovanja, kaže dr. Sarno.

Akutni napadaji i snažni bolovi u mišićima

Kad se dogodi akutni napadaj TMS-a, to može biti strahovito bolno, mišići su u grču i svaki pokret može biti nepodnošljiv.

Slično kao i kod običnih grčeva u mišićima, koje povremeno možete osjetiti, i ovi se grčevi javljaju zbog nedostatka kisika, s tom razlikom da grčevi izazvani TMS-om mogu potrajati jako dugo.

No, iako je akutni napadaj tenzijskog miozitisa vrlo snažan, on je bezopasan.

Okidač za pojavu TMS-a može biti fizička nezgoda, ali i početak odmora.

Primjerice, tijekom nekog teškog životnog razdoblja, poput financijske krize ili smrtnog slučaja u obitelji, osoba još ne osjeća bolove.

No, čim krizna situacija prođe, nagomilana tjeskoba počinje izbijati na površinu i događa se – prvi akutni napadaj.

Mnoge osobe koje imaju tenzijski miozitis počnu osjećati bolove prije, tijekom ili nakon velikih praznika i godišnjeg odmora.

Zbog straha od novih jakih bolova većina oboljelih od TMS-a izbjegava svaku fizičku aktivnost.

Ne samo teže fizičke napore nego i pokrete poput saginjanja, čime sebe jako ograničavaju i svoje stanje čine težim.

Stres je najčešći uzrok TMS-a

Stres koji osjećate u svakodnevnom životu, bilo kod kuće ili na poslu, obično vodi napetosti.

Pod “napetošću” dr. Sarno podrazumijeva pritisak koji osjećate zbog prisutnosti određenih emocija u nesvjesnom umu.

Nesvjesno je “spremište svih vaših osjećaja”. Porijeklo TMS-a je upravo u tom nesvjesnom polju vašeg bića.

Kada je riječ o TMS-u, najčešće potiskujemo anksioznost ili tjeskobu, ljutnju i osjećaj manje vrijednosti. Jer to je nešto što želimo sakriti od vanjskog svijeta.

Budući da tim emocijama ne dopuštamo da izbiju van, one se automatski pohranjuju u podsvijest.

Potisnute emocije poput ljutnje i anksioznosti djeluju na autonomni živčani sustav koji smanjuje dotok krvi i kisika u određene mišiće, živce, tetive ili ligamente – zbog čega nastaje bol ili neki drugi poremećaj.

Čak 88 posto osoba s TMS-om imalo je i druge poremećaje koji se dovode u vezu s napetošću – poput čira na želucu, žgaravice, migrene, kolitisa…

Sve su to poremećaji koje dr. Sarno dovodi u vezu s “neprobavljenim” emocijama.

Fizička bol je obrana od potisnutih emocija

Potrebu za potiskivanjem određenih emocija, poput ljutnje ili bijesa, obično razvijemo zbog roditeljskog utjecaja.

Primjerice, jedna je majka dobila uputu da svog sinčića polije vodom kad god ima ispade ljutnje.

Taj je dječak postao vrlo dobar kandidat za TMS upravo zato što je nakon toga stvorio naviku potiskivanja ljutnje.

Od potisnutih emocija obično se branimo tako što usmjeravamo pažnju na nešto drugo.

U ovom slučaju um skreće našu pozornost s neželjenih osjećaja na – fizičku bol.

Budući da su ti bolovi snažni i ograničavajući, mnogi koji boluju od ovog poremećaja ne žele prihvatiti da TMS ima ikakve veze s emocijama.

Uvjereni su da njihove bolove uzrokuje neka fizička ozljeda ili degenerativne promjene kralježnice, što nije točno.

Što je bolnija emocija koju osoba potiskuje, to je jači intenzitet fizičkih bolova – zaključio je dr. Sarno.

No jednom kada si osoba prizna te osjećaje i dopusti bijesu da izbije van, bolovi misteriozno nestaju.

Bol je stvarna

Dakle, bol TMS-a je stvarna, a pokretač može biti nejasan (odjednom) ili neka fizička aktivnost. Bol se može javiti nakon nekog određenog događaja ili može nastajati podmuklo i postepeno.

Vaša dijagnoza pokazuje nekakav fiziološki “uzrok”, ali to nije uzrok bolovima jer su leđa vrlo jaka i prilagodljiva. Sve dijagnoze za koje imate nalaze i snimke, hernije, ekstruzije, protruzije, bursitisi – ništa od toga nije pravi uzrok bolovima! Leđa su vrlo, vrlo jaka i te promjene nisu uzrok bolova, leđa mogu izdržati i najteže pokrete i fizičke aktivnosti. Strukturalne promjene u leđima su dapače vrlo česte – one nisu razlog bolova i fizičke nesposobnosti.

Pravi uzrok

Bolove stvara um koji se ne želi suočiti s bolnim emocijama podsvijesti i zato stvara diverziju, odnosno preusmjeravanje svjesne pažnje na fizičku bol, koja se najčešće javlja u područjima leđa, vrata, ramena, čak nogu, želuca, glavobolje…

Postoji mehanizam kojim svjesni um emocionalne tenzije iz svijesti gura u nesvjesni dio uma. Ta nesvjesna tenzija uzrokuje promjene u živčanom sustavu koje uključuju sužavanje krvnih žila i smanjenje dotoka krvi u različita meka tkiva kao što su mišići, tetive, ligamenti i živci u leđima. To uzrokuje slab dotok kisika u to područje, kao i gomilanje biokemijskog otpada u mišićima, što pak vodi do napetosti mišića, grčeva i boli u leđima kod pacijenata. Vježbe disanja ne pomažu kod ovog slučaja jer mozak, usprkos oksigenaciji cijelog organizma i dalje šalje manju količinu kisika određenim dijelovima tijela.

Dijagnoze i fizički pokreti

U mnogim slučajevima boli u leđima povezane su sa stresom, pacijenti se žale na bol koja mijenja mjesto. Uglavnom su simptomi boli u leđima povezane sa stresom slični simptomima fibromijalgije.

Prema dr. Sarnu, dijagnoza TMS-a ne postavlja se samo tako da se isključe drugi organski uzročnici boli, već i tako da se identificiraju karakteristike TMS-a.

Pristup dr. Sarna pacijentima koji pate od boli u leđima povezane sa stresom ili od TMS-a je pristup u kojem se naglašavaju psihološki i emocionalni čimbenici kao uzročnici boli i pacijent se uvjerava u važnost povratka potpunoj fizičkoj funkcionalnosti.

Jednom kad se uspostavi dijagnoza TMS-a, pacijentu se preporuča da, kad se bol pojavi, razmišlja psihološki, a ne fizički. Pristup liječenju podrazumijeva prihvaćanje boli u leđima povezane sa stresom putem edukacije i ako treba upućivanje na psihoterapiju kako bi se pristupilo rješavanju nesvjesnih problema (po dr Sarnu oko 5% ljudi treba psihoterapiju).

Placebo tretmani su samo samo od privremene pomoći – tu spadaju operacije, fizikalne terapije, masaže, ulošci za cipele, steznici, posebni madraci, stolice… Bol se opet kad-tad javlja, često na drugom mjestu.

Najgora stvar koju možete učiniti

Najveći izazov i najgore što možete napraviti je bojati se fizičke aktivnosti, hodanja, sjedenja, trčanja, čučnjeva, pregibanja, vježbanja svake vrste, ustrajavati na inzistiranju određenim pokretima i pomagalima – madracima, kremama, ulošcima, korzetima, spavanju i sjedenju na određeni način, sagibanju na određeni način, izbjegavanju sporta…

Strah od daljnje fizičke aktivnosti zbog “fiziološkog defekta i mogućeg pogoršanja” je čvrst program, lažna uvjetovanost koja je programirana godinama od strane okoline i klasičnog medicinskog, simptomatskog i organskog liječenja.

Pacijent zbog boli postaje sve uplašeniji i tjeskobniji pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Nepotrebno se iz straha ograničava u obavljanju mnogih svakodnevnih aktivnosti, kao i slobodnih aktivnosti. Do ograničavanja ovih aktivnosti dolazi zbog straha od boli i ozljeda. Ovaj strah će pogoršati upozorenja liječnika (i/ili članova obitelji i prijatelja) neka pacijent „pazi“ nakon dijagnoze koja se odnosi na strukturu (koja nije povezana s boli u leđima). Ograničenje kretanja i aktivnosti mogu dovesti do pada tjelesne kondicije i slabljenja mišića, što vodi do pojačanja boli u leđima. Naravno, posljedice ovog ciklusa boli su jačanje boli, više straha, i daljnje smanjenje tjelesne kondicije, kao i druge reakcije poput izoliranosti od društva, depresije i tjeskobe.

Znanje osolobađa

Osoba treba zaista shvatiti i prihvatiti da um (mozak) s razlogom stvara bol i da se treba suočiti s emocijama (uočiti ih, prihvatiti i razraditi), a ne pažnju koncentrirati na fizičke bolove i prebacivati uzrok “neprikladnim” fizičkim aktivnostima i strukturalnim “anomalijama” leđa, tetiva, ligamenata. Kad um jednom bude raskrinkan, on više nema razloga proizvoditi ove diverzije i bol postepeno nestaje jer nema svrhu. S vremenom, akutni “napadaji” bolova su sve rjeđi i brže prolaze – dok skroz ne prođu.

Znanje je ključ, znanje oslobađa. Tisuće i tisuće ljudi su izliječeni ovim pristupom – probajte i vi!

 

 

 

 

 

 

Izvori: alternativa-za-vas.com / ATMA

 1,381 total views,  2 views today