Visoke doze vitamina C u svrhu liječenja: Ubija ćelije raka, podmlađuje, čuva zdravlje…
Znamo koliko je vitamin C dobar i da ga moramo uzimati svakodnevno jer organizam ne pravi njegovu zalihu. A jeste čuli za liječenje vitaminom C i da li biste isprobali?
Nedavno sam naišla na članak gdje je jedan ljekar koji je obolio od kancera isprobao na sebi davanje visokih doza vitamina C umjesto da posluša zdravorazumsko mišljenje svoje struke i ide na hemoterapiju. Dakle, čovjek je u razmaku od dva sata sebi davao IV (intravenski) doze vitamina C koje su sveukupno na dnevnoj bazi premašivale dnevne potrebe.
Da se podsjetimo, preporučena dnevna doza je 500-1.000mg. Naravno, riječ je samo o službeno odobrenim dozama, jer je neslužbeno, u skladu s brojnim istraživanjima i svakodnevnom praksom, moguće uzimati i znatno veće količine.
Ubija ćelije raka
Uz to je izbacio i sve prerađevine s jelovnika i konzumirao samo biljnu hranu. Dakle sproveo je neku vrstu detoksa organizma uz terapiju vitaminom C da ga oporavi. Rezultat je bio da se kancer povukao – na potpuno zapanjenje svih.
Terapija vitaminom C za niz hroničnih bolesti je sistematski ignorisana od strane konvencionalne medicine decenijama.
Vjerovali ili ne, 1940. dr. Fridrih R. Klener koristio je vitamin C za liječenje dječije paralize, od 60 slučajeva izliječio je upravo toliko i to u doba kada vakcina protiv paralize nije ni postojala.
Dr. Klener je čak predstavio svoja otkrića na velikom medicinskom skupu o uspjehu terapije sa visokim dozama vitamina C, međutim uglavnom je bio ignorisan.
Odgovor na pitanje zašto je čovjek ignorisan je jednostavan: vitamin C je djelotvoran mnogo više nego što bi trebao biti i stoga neisplativ (po mišljenju onih koji prodaju skupe patentirane lijekove).
Umjesto toga, većina ljekara je vjerovala da su toksični antibiotici koji uništavaju crijevnu floru i imuni sistem “pametniji” izbor.
Dr. Klener je bio jedan od prvih ljekara koji je liječio bolesti vitaminom C, ustvari on je dosljedno eliminisao boginje, male boginje, zauške, tetanus i dječije paralize sa velikim dozama vitamina C i to u vrijeme kada vakcine nisu ni postojale.
Sve ovo su medicinske činjenice. Dr. Klener je liječio zapaljenja pluća, encefalitis, herpes zoster, herpes simpleks, mononukleozu, pankreatitis, hepatitis, pjegavi tifus, infekcije bešike, alkoholizam, artritis, neke vrste raka, leukemiju, aterosklerozu, visok holesterol, dijabetes, opekotine od zračenja i još mnogo toga. Objavio je više desetine radova na tu temu.
Dr. Fridrih Klener je jednom izjavio: “Neki ljekari će prije stajati po strani i gledati kako njihov pacijent umire nego što će koristiti askorbinsku kiselinu (vitamin C ), jer u njihovim glavama je to samo vitamin.
Najjači mogući antioksidans
Vitamin C je najbolji svjetski prirodni antibiotik, antivirus, protivotrov i antihistaminik. Značaj vitamina C ne može biti prenaglašen.
Trebalo je da prođe malo manje od jednog vijeka da bi se razbilo konvencionalno razmišljanje medicinskog uma. Ljekari sve više javno priznaju značaj ovog vitamina te je tako Ronald Hjunighejk međunarodni priznati ekspert za vitamin C, lično nadgledao više od 60.000 intravenskih sesija vitaminom C.
“Davanje visoke doze vitamina C intravenski je veoma korisno. Ako zaista izmjerite nivo vitamina C kod pacijenta oboljelog od raka, većina , ako ne i svi su deficitarni ovim vitaminom. To su sve znaci skorbuta. Jedna od stvari koje ovaj vitamin radi je da ublažava njegove simptome. Pacijentima više ne treba lijek protiv bolova, njihov apetit je poboljšan, njihovo raspoloženje je poboljšano, oni imaju bolji kvalitet života.“
Vitamin C je najjači antioksidans među hidrosolubilnim vitaminima (topljivim u vodi), a osim što jača otpornost organizma prema virusnim i baterijskim infekcijama, djeluje protiv alergija, bolesti disajnih puteva i niza drugih oboljenja.
Također, igra značajnu ulogu u stvaranju kolagena – proteina neophodnog za regeneraciju tkiva, krvnih žila, kostiju i zuba, te za zdrav i mladolik izgled kože a ne možete da djelujete svježe i mladoliko ako nemate dovoljno kolagena. Dalje, vitamin C pomaže apsorpciju gvožđa, a samim time i formiranje crvenih krvnih stanica, pretvara folnu kiselinu u njen aktivni oblik itd, itd.
Otkriće vitamina C možemo zahvaliti mađarskom fiziologu Albertu Sent-Džordžu, koji je za taj sjajan doprinos ljudskom zdravlju 1937. dobio Nobelovu nagradu.
Između brojnih uglednih naučnika koji su se bavili istraživanjima vezanima uz efikasnost C vitamina, treba istaknuti dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga (1901.-1994.) američkog hemičara i biohemičara, dobitnika 50 počasnih doktorata. Njegove tvrdnje da vitamin C osim u prevenciji i liječenju prehlade, može znatno pridonijeti i liječenju težih oboljenja, poput bolesti srca i krvnih sudova, raka pa i AIDS-a, bile su i ostale predmet brojnih raspravki, izazvavši prilično ogorčenje medicinske struke.
Bez nuspojava s megadozama
Iako je konvencionalna medicinska zajednica osudila takav Paulingov stav, taj veliki naučnik imao je značajan broj sljedbenika i uživao je povjerenje „običnih ljudi“ koji su mahom isprobavali utjecaj visokih doza vitamina C na sebi i svojim bližnjima.
Ako se lako umarate, lako dobijate modrice ili vam krvare desni, sve to mogu biti rani znaci nedostatka vitamina C u ishrani. Dokazano je da pušači imaju niže nivoe vitamina C u organizmu pa im je stoga potreban viši unos da bi održali njegov poželjni nivo.
Terapija megadozama vitamina C praktično nema ozbiljnijih nuspojava od mučnine ili dijareje a i u tom slučaju je dovoljno samo smanjiti dozu. Pauling još tokom svog života stekao reputaciju naučnika koji živi minimum desetina godina ispred svog vremena, a zahvaljujući tome uvršten je na listu najvećih naučnika prošlog vijeka.
Ipak, megadoze vitamina C nisu dobrodošle uz aspirin, budući da visok nivo vitamina C zakiseljava urin, što otežava izlučivanje aspirina iz organizma pa se tada lijek zadržava u organizmu duže nego što je potrebno.
aura.ba
1,945 total views, 2 views today
