MAJKA PRIRODA ĆE TO DA RIJEŠI – SVI ČEKAJU TOPLIJE VRIJEME KAO LIJEK ZA KORONU

MAJKA PRIRODA ĆE TO DA RIJEŠI – SVI ČEKAJU TOPLIJE VRIJEME KAO LIJEK ZA KORONU

 

 

 

Još od ranih dana epidemije Covida-19 učestalo se čuju poruke nade ili uvjerenja da bi virus mogao nestati s dolaskom toplijeg vremena, kao što se to zbiva s drugim sezonskim bolestima poput gripe i prehlade. To bi barem stanovnicima sjeverne hemisfere dalo vremena da predahnu i eventualno dočekaju otkriće cjepiva i lijekova uz manje žrtve.

 

 

 

 

 

 

Ova očekivanja temelje se na svojstvu sezonalnosti koje imaju neki virusi. No stručnjaci upozoravaju da iz više razloga ne bismo trebali računati s tim.

Ukratko, za sada ne znamo dovoljno da bismo bili sigurni ili da bismo očekivali s velikom vjerojatnošću da će toplo i suho vrijeme značajnije suzbiti širenje SARS-CoV-2, a osobito nemamo uvjerljivih pokazatelja da će ga zaustaviti. Većina stručnjaka danas se slaže da je najrealniji scenarij, čak i ako virus ima svojstvo sezonalnosti, da će se samo snažnije proširiti južnom polutkom te se ponovno vratiti sljedeće sezone.

Drugim riječima, budući da se već jako proširio i da ima neka osobna svojstva, o kojima će biti više riječi kasnije, on bi u relativno optimističnom scenariju mogao postati sezonska bolest poput prehlade ili gripe, dok bi se u pesimističnom mogao nastaviti širiti i tokom ljeta.

 

 

 

 

Zašto neki virusi imaju svojstvo sezonalnosti?

Postoje brojni razlozi zbog kojih bi SARS-CoV-2 mogao imati svojstvo sezonalnosti. Jednostavno govoreći, viruse gripe ili Covida-19 možemo smatrati organiziranim nakupinama proteina i lipida. Oni s osobe na osobu prelaze putem fizičkog kontakta, preko kapljica ili kontaminacija na čvrstim površinama, osobito neporoznim i hladnim, kao što su kvake ili rukohvati u javnom prijevozu.

Kada se virus nađe izvan ljudskog tijela, sile u okolišu uzrokovat će njegovo propadanje. Primjerice, alkohol u sredstvima za dezinfekciju razgrađuje bjelančevine i lipide čineći virus manje stabilnim pa je vjerovatnost da će uspješno izazvati infekciju manja.

Postoji nekoliko teorija koje tumače zašto bi virusi gripe i prehlade mogli biti osjetljivi na sezone, što očito jesu.

Sve se uglavnom temelje na istraživanjima koja pokazuju da virusima za širenje odgovaraju zimska razdoblja sa suhim i hladnim uvjetima, a to u slučaju sjeverne polulopte znači period od oktobra do apdila. Više njih ili čak sve mogu biti tačne.

 

 

 

Okupljanja u zatvorenim prostorima

Prema jednoj od teorija, to je doba u kojem su ljudi češće na okupu u bliskom kontaktu u zatvorenim prostorima, što virusima olakšava širenje kako zrakom, tako i izravnim kontaktima i površinama predmeta.

 

 

 

Topao, vlažan zrak otežava prijenos virusa

Neka novija istraživanja također pokazuju da suh, hladan zrak može pomoći virusima da neometano ostanu u zraku i putuju na veće udaljenosti.

Jedna studija, provedena u laboratoriju i objavljena 2007., utvrdila je da visoke temperature, a posebno visoka vlažnost zraka, usporavaju širenje gripe i da se virus potpuno prestaje širiti pri vrlo visokim razinama vlažnosti.

U tome ima fizikalne logike. Naime, topliji zrak zadržava više vlage, što viruse koji se u zraku prenose kapljicama sprječava da putuju onoliko koliko bi mogli u suhom zraku. Drugim riječima, u vlažnim uvjetima male kapljice tekućine lansirane kašljem ili kihanjem na svojem putovanju nakupljaju više vlage iz zraka. Tako ubrzano postaju preteške da bi ostale u zraku pa padaju na tlo.

 

 

 

Hladan i suh zrak ruši obranu od virusa

Prema drugoj teoriji, niska vlažnost zraka, koja je često prisutna zimi, može narušiti funkciju sluzi u nosu, koja služi za hvatanje stranih tijela poput virusa ili bakterija i sprječavanje njihovih upada u organizam.

Hladan i suh zrak može osušiti sluznicu nosa i tako je učiniti manje efikasnom u hvatanju virusa.

No s druge strane, podaci pokazuju da u nekim tropskim regijama ipak ima više slučajeva gripe tijekom kišne sezone.

To se može protumačiti činjenicom da je kišna sezona razdoblje u kojem oni borave u zatvorenim prostorima u bliskim kontaktima.

 

 

 

Sunčevo UV zračenje škodi virusima

Neka istraživanja također pokazuju da su virusi osjetljivi na UV zračenje jer ono ima razoran učinak na DNK i RNK. UV svjetlo toliko učinkovito ubija bakterije i viruse da se često koristi u bolnicama za sterilizaciju opreme.

Boravak na otvorenom, osobito na ljetnom suncu, vjerovatno ima sličan učinak. No to ne znači da bismo se trebali kvarcati kako bismo se zaštitili od Covida-19 jer UV svjetlo uzrokuje iritacije kože i rak, a u ovom slučaju ne pomaže.

 

 

 

Imunitet slabi zimi

Također postoji pretpostavka da je imunitet ljudi u prosjeku slabiji u hladnim mjesecima bez sunca nego za toplijih, ljetnih dana, što bi moglo biti povezano s razinama vitamina D koje ovise o suncu ili razinama hormona melatonina.

 

 

 

Iscrpljivanje rezervoara osjetljivih

Postoji i jedan čimbenik koji može pridonositi naizglednoj sezonalnosti bolesti, a da zapravo nema veze s izmjenama sezona. To je smanjivanje rezervoara osjetljivih ljudi koji nisu razvili imunitet. Naime, zarazne bolesti u početnim se fazama šire eksponencijalno. S vremenom brojni ljudi budu zaraženi i prebole bolest ili umru.

Na taj način novozaražene osobe postaju okružene sve većim brojem ljudi koji su razvili otpornost pa virus teže nalazi put do onih koji imaju potencijal da se zaraze. Efikasnost širenja virusa se smanjuje i epidemija postupno jenjava.

Nakon što virusi dovoljno mutiraju da mogu ponovno zaraziti mnoge u istoj populaciji, epidemije se ponovno vraćaju. Tako imamo širenje bolesti u valovima.

 

 

 

Zašto ne možemo računati na sezonalnost?

Činjenica je da se Covid-19 za sada mnogo uspješnije širi sjevernom hemisferom nego južnom. Čini se da bi to mogao biti argument u prilog sezonalnosti virusa. No razlozi za to mogu biti i neki drugi, među ostalim, značajno jača razmjena ljudi i roba između Evrope i Sjeverne Amerike s Kinom.

Postoje neke zemlje u kojima je trenutno ljeto, poput Australije, u kojima se virus ipak širi, i to ubrzano posljednjih dana. Ta zemlja trenutno bilježi 101 oboljelu osobu i tri smrtna slučaja. Još kod brojke od 33 oboljela prošle sedmice potvrđeno je da se virus prenio u zajednici, odnosno da ima slučajeva ljudi koji su oboljeli u toj zemlji, a ne u žarištima izvan nje.

Jedno novo istraživanje također pokazuje da se Covid-19 značajno proširio u Singapuru, koji leži blizu ekvatora. Ondje je do utorka zabilježeno 190 slučajeva.

Naravno, to još ne znači da će se Covid-19 jednako uspješno širiti kada na sjevernoj polulopti zavlada ljeto. Moguće je da će usporiti, no pitanje je koliko. U svakom slučaju, postaje sve izglednije da neće prestati cirkulirati svijetom.

 

 

 

Mit o nestanku SARS-a zbog ljeta

Kako god bilo, znanstvenici pokušavaju naslutiti moguća svojstva sezonalnosti virusa SARS-CoV-2 na temelju sličnosti s drugim virusima. Među njima su razni koronavirusi koji uzrokuju sezonske prehlade, ali i SARS i MERS.

Prema genetskim analizama i načinu na koji napada, uzrok Covida-19 vrlo je sličan patogenu SARS-a. Štoviše, jedna studija je pokazala da ima 10 do 20 puta veći afinitet da se veže za ljudske stanice.

No među slabije upućenima postoji krivo uvjerenje da je SARS, koji se pojavio u novembru 2002., nestao sam od sebe krajem srpnja 2003. kako je vrijeme postajalo sve toplije. Stručnjaci ističu da SARS nije nestao zahvaljujući prirodnim uzrocima.

On je suzbijen ekstremno intenzivnim javnozdravstvenim intervencijama u Kini, Tajlandu, Vijetnamu, Kanadi i drugdje. Te mjere uključivale su izolacije oboljelih, karantene za njihove kontakte, mjere društvenog distanciranja itd.

Pritom treba imati na umu da su one u slučaju SARS-a bile vrlo učinkovite jer su oni koji su bili najviše zarazni istovremeno bili i jako bolesni, i to na vrlo karakterističan način po kojem je ta bolest dobila ime teški akutni respiratorni sindrom.

Zahvaljujući vrlo jasnim simptomima i bez puno blagih slučajeva, zaraženi su se mogli pravovremeno identificirati i izolirati. Pritom ne treba zaboraviti da je u Torontu SARS porastao čim su ukinute mjere predostrožnosti nakon što je početni val bio dobro kontroliran.

Oživljavanje epidemije kasnije se pokazalo povezanim sa slučajevima iz prvog vala, što je značilo da su mjere kontrole bile te koje su prvi put zaustavile prijenos, a ne toplo vrijeme.

 

 

 

MERS dobro podnosi vrućine

Koronavirus MERS počeo se širiti u Saudijskoj Arabiji u rujnu 2012., dakle u vrijeme kada ondje vladaju prilično visoke temperature. Za razliku od SARS-a, on nikada nije potpuno zaustavljen tako da se novi slučajevi još uvijek javljaju s vremena na vrijeme.

Na sreću, on se s ljudi na ljude prenosi samo u vrlo bliskom kontaktu na području Bliskog istoka tako da nema prevelike opasnosti da uzrokuje epidemije velikih razmjera. No činjenica da se javlja za visokih temperatura pokazuje da koronavirusi ne moraju nužno iščeznuti za ljetnih razdoblja.

 

 

 

Pretpostavke prema sličnosti s prehladama

Neki stručnaci svoje pretpostavke i nade o sezonalnosti SARS-CoV-2 temelje na činjenici da su koronavirusi, koji uzrokuju oko 15% prehlada, također sezonalni.

Problem s ovom pretpostavkom je to što mi za sada ne znamo koliko su četiri koronavirusa koji uzrokuju prehlade (OC43, HKU1, 229E i NL63) dobre analogije za SARS-CoV-2. Ipak, te analogije ima smisla istraživati, posebno u slučajevima OC43 i HKU1, koji su najbliži sezonski rođaci koronavirusu SARS-CoV2.

Drugi problem u ovoj usporedbi je to što se sezonski virusi koji su već dugo prisutni u populaciji (poput OC43 i HKU1) ponašaju drugačije od virusa koji su tek uneseni u populaciju. Drugim riječima, SARS-CoV2 na koji za sada uglavnom niko nema imunitet mogao bi se širiti i za toplijeg vremena.

Da bismo shvatili zašto, pomaže nam razumijevanje onoga što znamo o mogućim uzrocima sezonalnosti kod virusa, a što smo objasnili u prvom dijelu teksta.

 

 

 

Možemo se nadati, ali ne i računati

Dakle, možemo zaključiti da ćemo teško moći reći nešto pouzdano sve dok ne dođe ljeto. Postoje neke indicije da bi virus SARS-CoV-2 mogao imati svojstva sezonalnosti, no neki stručnjaci, poput epidemiologa Marca Lipsitcha s Harvarda, smatraju da dolazak toplijeg vremena neće imati jak utjecaj na njegovo širenje.

Drugim riječima, opravdano je nadati se, no bolje nam je svu energiju uložiti u mjere suzbijanja nego računati na kartu ljeta.

Za to vrijeme možemo se ponašati kao da toplina, velika vlažnost zraka i sunce ne odgovaraju virusu pa u svojim kućama možemo pokušati stvoriti takve uvjete. Nećemo ništa izgubiti ako pokušamo.

admin

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *